„Ovaj pod sam ja postavljao”, rečenica je koju će učenici Tehničke škole Virovitica moći reći već za nekoliko mjeseci, na jesen, kada uđu u potpuno obnovljene prostorije svoje škole. Naime, u tijeku je velika energetska obnova Tehničke i Industrijsko-obrtničke škole Virovitica, projekt vrijedan više od 1,2 milijuna eura u sklopu kojeg će biti izvedena toplinska zaštita zidova, ugradnja nove vanjske stolarije, izvedba toplinske zaštite stropa i ravnog krova, ozelenjivanje… Učenici imaju važnu ulogu u svemu tome – izrađujući namještaj i postavljajući parket u učionicama, pritom učeći i odrađujući praksu.
No, uz veliku obnovu zgrade na kojoj ovakvi radovi nisu izvođeni gotovo 20 godina, Tehničku školu ove je godine dočekala još jedna promjena – najveća reforma srednjoškolskog obrazovanja u posljednjih 30 godina, poznatija kao modularna nastava. Uvedena jesenas, modularna se nastava velikim dijelom oslanja na „učenje temeljeno na radu“. Da itekako uče radeći, pokazuju upravo učenici 1. razreda Tehničke škole Virovitica, smjer drvodjeljski tehničar/dizajner – Teo, Matej, Emanuela, Roberto Lukas i Petar, uz pomoć profesora Jasmina Horaka.
POSTAVLJAJU PODOVE I CRTAJU NAMJEŠTAJ PO ŽELJI NASTAVNIKA
Da će učenici po završetku obnove sjediti u učionicama za čije su „ušminkavanje“ i sami zaslužni, potvrdio nam je profesor Horak. Njima je to odlična praksa, a Tehnička škola Virovitica riješila je problem prekomjernog plaćanja majstora i traženja rješenja za praktičnu nastavu u sklopu ranije spomenute modularne nastave, sa smiješkom govori Horak.
– Ovih dana postavljamo laminate i parkete po učionicama naše škole, zahvaljujući donaciji tvrtke Pan parket iz Orahovice. Također, sve je ovo dio modularne nastave u kojoj učenici nakon odslušanog teorijskog dijela moraju odraditi i praktični dio, a jedna od vježbi jest upravo – postavljanje laminata. Ovo je konkretna praksa na djelu, odmah vide rezultate svoga rada – objašnjava Jasmin Horak, profesor stručnih predmeta u Tehničkoj školi Virovitica.
Do sada su postavili otprilike 180 kvadrata parketa i laminata, a za jednu učionicu trebalo im je do dan i pol, točnije 6-7 školskih sati te dodatna 2 školska sata za postavljanje ukrasnih letvica. Motivacije za rad ne manjka, ističe profesor, a u postavljanju sudjeluju sve četiri godine drvodjeljskog tehničara/dizajnera. Učenicima prvog i drugog razreda još uvijek je potrebna Horakova asistencija, dok trećaši i četvrtaši samostalno postavljaju podove. I to nije sve.
– Bavimo se i crtanjem te proizvodnjom namještaja za velik broj učionica jer je stari već dotrajao. Izrađujemo specijalizirane ormare i izvlačne police za određene eksponate, po želji nastavnika različitih struka – dodaje.
DJEVOJKE REŽU PARKETE? APSOLUTNO!
U svemu ovome sudjeluje i jedna djevojka, Emanuela Novak (15), nemoguća za ne primijetiti u razredu koji većinom čine dječaci. Emanuela, baš poput muških kolega, itekako zna baratati ručnim alatima i strojevima, a na licu mjesta – mjeri i reže parkete za učionice. No, Emanuela nije jedina pripadnica „nježnijeg spola“ koja sudjeluje u obnovi.
– Vjerovali ili ne, na sve četiri godine imamo djevojke i niti jedan razred ne čine 100 posto dječaci (ali su u većini, op.a.). Djevojke su te koje vode glavnu riječ, žele naučiti više i više raditi. Mogli bismo reći da imaju i bolje oko za detalje. Naše učenice jednako dobro koriste ubodne pile, barataju s kružnim pilama, gravirkama, laserima i CNC obradnim centrom, baš kao i njihovi muški kolege. Unatoč stereotipima, ovo nije isključivo „muški smjer“ i u ovoj struci se ne morate previše zaprljati. Tu je i vrlo važan rad na računalu – ističe profesor.
Upravo je taj kreativni dio na računalu motivirao Emanuelu za upis ovog smjera – crtanje, skiciranje i izrađivanje različitih konstrukcija ide joj od ruke, kaže.
– Kada je riječ o fizičkom radu, ništa mi nije teško, naprotiv – jako je zanimljivo usvajati praktično znanje. Nisam imala nekog predznanja o postavljanju parketa, a već sada bih se usudila i sama doma to isto raditi – otkriva nam Emanuela, dodavši kako svakoj curi koja ima smisla za crtanje i osmišljavanje različitih konstrukcija preporučuje upis ovog smjera.
U postavljanju laminata i parketa Emanueli pomaže i njen muški kolega, Matej Sertić (15).
– Ovaj oblik praktične nastave mi nije nimalo „neočekivan“. Znao sam da smjer drvodjeljski tehničar/dizajner iziskuje rad s rukama, više od teorijske nastave koja zna biti pomalo dosadna. Konkretno, o postavljanju laminata i parketa nisam znao previše, samo osnove koje sam usvojio pomažući svojima doma – govori Matej.
ULAZAK U NOVU ŠKOLU DO JESENI
Osim učenika smjera drvodjeljski tehničar/dizajner, koji uz ranije spomenutog profesora Jasmina Horaka i profesora Sašu Drajića postavljaju podove i izrađuju namještaj, u obnovi Tehničke škole sudjeluju i učenici šumarskog usmjerenja koji će osmisliti kameni/suhi vrt za centralni dio škole (atrij), dok će učenici smjera elektrotehnike i mehatronike mijenjati utičnice – izvrstan primjer učenja temeljenog na radu, navodi ravnatelj Dino Davidović. Tu su i medicinari koji nisu dio modularne nastave, ali pomažu u obnovi i prenošenju klupa, a nisu isključene niti njihove nastavnice i nastavnici, stručne službe škole, spremačice i školski domari. Naposljetku, profesor Horak je na CNC gravirki, od stabala koja su prijetila urušenju na zgradu, izradio kutijice za mobitele, prepričava nam ravnatelj.
– Svi aktivno sudjelujemo u obnovi škole i na taj način ubrzavamo puno stvari. Radovi su podijeljeni u dvije faze – južni i sjeverni dio. Prva faza, južni dio zgrade, prema mojoj procjeni trebala bi biti gotova do 1. lipnja. Veći dio posla napravljen je i u sjevernom dijelu; čekamo da se spuste stropovi, a potom se učenici bacaju na postavljanje podova. Također, pokušat ćemo do 12. srpnja unijeti veći dio opreme i s početkom nove školske godine, u rujnu, ući u novoobnovljeni prostor – zaključuje Davidović.
(icv.hr, dj, fotografije: Dora Jagarinec)
