Među ovogodišnjim dobitnicima Međunarodne izložbe karikatura, koja okuplja autore iz cijelog svijeta, našao se i naš Virovitičanin s osječkom adresom – Roko Idžojtić.
U razgovoru za Večernji list, ovaj profesor likovne kulture otkrio je nešto više o svom dugogodišnjem crtačkom radu i uzorima, kao i o umjetnoj inteligenciji, nezaobilaznoj temi današnjice.
NJEGOV RAD PREPOZNAT MEĐU VIŠE OD 700 KARIKATURA
Na ranije spomenuti natječaj pristiglo je 790 karikatura, a sudjelovao je 351 karikaturist iz 61 države. Ovogodišnja tema izložbe bili su filmski klasici i TV serije. Kako se osjećao kada je saznao da je nagrađen, Roko otkriva u nastavku.
– Iznenađenje! Naravno, itekako pozitivno! Tada nisam imao informaciju koliko je karikatura pristiglo na natječaj te koliko je autora sudjelovalo, no kada sam saznao i te podatke, bio sam još zadovoljniji. Zadnje priznanje za karikaturu dobio sam davne 2021., tako da sam već pomalo i zaboravio na taj osjećaj uspjeha – kaže Roko.
Podsjetimo, 2001. godine Roko je osvojio prvo mjesto na Međunarodnom festivalu stripa Crtani Romani Šou u Zagrebu, a već godinu dana kasnije počeo je crtati karikature za Virovitički list.
– Moj prijatelj Zvonko Jesenković iz redakcije Virovitičkog lista zamolio me da krenem u tu avanturu i nije me trebao puno nagovarati. Rado sam prihvatio taj izazov koji traje već 24 godine! Tada još nisam imao računalo, skener, internet pa sam crteže u redakciju slao faksom iz pošte, a i autobusom, a prva karikatura bila je nacrtana u dva kadra. Ljudi čitaju Virovitički list i svi se smiju! Želio sam na neki način najaviti novog autora i malo potaknuti na razmišljanje – prepričava.
Dolaskom u Virovitički list, Roko je naslijedio dotadašnjeg ilustratora i karikaturista s bogatom inozemnom karijerom, Mladena Mrčelu.
– Mladena Mrčelu nisam osobno poznavao. Imamo drukčiji način crtanja i razmišljanja, a moja velika prednost je što sam rođeni Virovitičanin, tako da sam dobro znao što se u gradu događa iako fizički nisam bio ondje. Uvijek sam imao, i još danas imam, svoje “obavještajce” – prije su to bili roditelji, a danas sestre i prijatelji koji tamo žive i koji uvijek imaju neku informaciju koja može poslužiti za stvaranje nekog likovnog komentara, a i sam uvijek pratim što se događa u tom, meni srcu dragom gradu – završava Roko.
(icv.hr, vecernji.hr, fotografije: Roko Idžojtić)
