Gledali ste Čikašku hitnu, Dadilju, Simpsone, The Office, Brooklyn 99 ili Breaking Bad – i niste znali da se iza tih pažljivo biranih titlova krije prevoditeljica s naših prostora? Upoznajte Iskru Pintarić Bedeković (39), ime i prezime koje se pojavljuje na kraju epizoda spomenutih TV hitova, prevoditeljicu iz Virovitice čiji je jezični potpis utkan u niz svjetski poznatih serija i filmova — od kultnih animiranih projekata do dramskih uspješnica.
HRVATSKI POTPIS NA SVJETSKIM HITOVIMA
Njezino ime možda ne vidite u prvim kadrovima, ali bez njezina rada mnoge bi replike izgubile svoj šarm, humor i snagu. U svijetu prevoditeljstva doživjela je „punoljetnost“, radeći posljednjih 18 godina na različitim projektima, a neki od upečatljivijih u posljednje tri-četiri godine su: The Simpsons, The Office, Family Guy, Brooklyn 99, Breaking Bad, Professor T, All Creatures Great and Small, Guillermo del Toro’s Cabinet of Curiosities, The Good Wife, Juno… U razgovoru za ICV, Iskra Pintarić Bedeković otkriva kako izgleda jedan radni dan prevoditelja, koje su dobre i loše strane tog posla te koja platforma posebno drži do točnih i pravilno napisanih titlova.
– Da biste bili prevoditelj, ne morate nužno biti jezičar. Među kolegama postoje oni koji nisu formalno studirali jezik, a rade čak i bolje od nekih jezičara. Ipak, svakako je poželjno imati takvo obrazovanje. Ja sam, primjerice, tri godine studirala germanistiku, a potom pedagogiju. Prevođenjem sam se počela baviti na trećoj godini fakulteta – isprva pismenim, prevodeći književne i stručne tekstove. U jednom se trenutku pojavilo i audiovizualno prevođenje. Kako sam kao studentica radila više poslova, prevođenje mi je djelovalo kao nešto usputno, jedan u nizu načina da zaradim. No, nastavila sam to raditi i s vremenom razvila vještinu – govori Iskra Pintarić Bedeković, kojoj je danas prevoditeljstvo primarni posao, a od 2019. ima i vlastiti obrt.
Iskoristivši potporu za samozapošljavanje i otvorivši obrt, Iskra čini značajan iskorak u karijeri – prelazi s domaćih na strane klijente, tzv. vendore (agencije koje angažiraju prevoditelje za potrebe naručitelja, op.a.).
– Moj radni dan izgleda tako da se budim između 7 i 8 ujutro, sjedam za računalo i prvo rješavam tehničke i računovodstvene mailove. Sve se vrti oko rokova, najčešće od danas do sutra, pa svaki dan iznova slažem raspored. Kada kombinirate više klijenata i agencija, to zna biti pravi kaos. Nakon mailova često iskrsnu i razni tehnički problemi. Gotovo svaki tjedan komuniciram s tehničkom podrškom jer radim u online programima za prevođenje – prepričava.
– Što se samog procesa prevođenja tiče – s lijeve strane imam video koji prevodim, a s desne skriptu, odnosno dijalog listu (najčešće na engleskom). Danas su titlovi već unaprijed vremenski određeni, što prije nije bio slučaj. Nekad sam sve radila sama – odlučivala koliko teksta ide u jedan titl i sama ga vremenski usklađivala. Gledam video, pratim dijalog i prevodim, titl po titl – dodaje Iskra.
ŠTO KADA AMERIČKI IZRAZI NEMAJU SMISLA U HRVATSKOM JEZIKU?
Iza sebe ima par tisuća prevedenih naslova, od igranih i dokumentarnih serija, do filmova i reality showa, a radi po učinku – koliko ima koncentracije i volje za pretipkavanje. Članica je Društva hrvatskih audiovizualnih prevoditelja, koje je nedavno objavilo smjernice za prevođenje. Prema tim tarifama, preporučeno je oko 200 titlova dnevno, odnosno oko 20 minuta programa. No, Iskra ističe da u praksi, zbog čestog pada cijena i konkurencije, prevoditelji rade upravo po učinku – koliko žele zaraditi, toliko i odrade.
– Osobno mogu pratiti taj tempo jer mi mozak funkcionira dovoljno brzo. Epizodu igrane serije mogu odraditi cijelu, oko 600 do 700 titlova u jednom danu, kroz 4–5 sati. Kod zahtjevnih dokumentaraca, s puno stručne terminologije, raspodjeljujem epizodu na dva dana. Filmove volim raditi jer su sporiji, s puno praznih scena i bez naratora. Titlovi su obično između 700 i 1.500, ovisno o težini tematike – objašnjava, dodavši kako su joj do sada najdraži projekti bili europski filmovi koje je prevodila za ZagrebDox.
Govoreći o težini pojedinih projekata, teško će zaboraviti Hamleta, kaže. Riječ je o arhaičnom jeziku koji zahtijeva pretraživanje knjižnica, rječnika, originalnih prijevoda, interneta, pa i konzultacije s kolegama. To je pravo čeprkanje, a posebna, veća naknada za to gotovo da ne postoji.
– Kod engleskih fraza prvo uvijek tražim hrvatski ekvivalent. Često nešto iščeprkam, malo nadodam i nadam se da će „proći“. Animirane serije za odrasle znaju biti posebno izazovne – nedavno sam prevodila Family Guya, gdje se često igraju riječima ili koriste seksualne aluzije. Primjerice, riječ period može značiti i „točka“ i „menstruacija“, pa treba pronaći pravi hrvatski ekvivalent. Takve scene ponekad zahtijevaju da se odmaknem od računala na neko vrijeme jer moja glava ne može odmah pratiti igru riječi – ističe.
PREVODILA JE I ZA NETFLIX
Uspoređujući različite težine posla, Iskra za primjer uzima povijesni dokumentarac s jedne strane, a s druge igranu seriju kao što je Čikaška hitna. Na jednom projektu imate pune titlove, dugačke rečenice i naratora, nazive različitih vijaka i cijevi tenkova koji moraju biti jasno objašnjeni gledateljima. Na drugom pak imate 10 do 15 titlova gdje medicinsko osoblje dovodi pacijenta i izvještava o tlaku, vrsti operacije ili bolesti, kaže. Potom slijede dramska struktura i osobni razgovori između likova. Jasno je koji je projekt lakši – dakako onaj drugi.
– Prevoditeljstvo zahtijeva multitasking. Ljudi često misle: „Znam engleski, pa mogu prevoditi dok ne naiđe nešto bolje“. Loših prijevoda ima puno i to je razlog zašto specifičnost ove grane zahtijeva profesionalce. Kod audiovizualnog prevođenja radiš s dvije komponente istovremeno: video i tekst. Morate pratiti dijalog i skratiti ga zbog ograničenja broja znakova, a pritom poštovati pravila naručitelja. Primjerice, Netflix želi dva govornika u dva reda s crticom, dok drugi zahtijevaju razdvajanje na smislenim mjestima i bez crtica – prepričava Iskra, dodajući kako upravo Netflix itekako drži do lektora i pravilno napisanih prijevoda, iako ne za sav sadržaj.
– U Hrvatskoj nas je tek 400–500 koji se profesionalno bavimo ovim poslom. Često nema lektora jer naručitelji ne žele dodatno platiti, pa sve moram sama provjeriti. Najvažnije je poznavanje hrvatskog jezika – čak i ako se snađem s engleskim, bez osjećaja za stil, semantiku i idiomatske izraze, titlovi ne zvuče prirodno – naglašava.
Priznaje kako već godinama razmišlja o odustajanju od posla prevoditelja, opisavši ga kao intelektualnu „bauštelu“ i štancanje. Uz psihičku iscrpljenost, u zadnje vrijeme koristi i diktafon kako bi rasteretila prste te izbjegla probleme s karpalnim kanalom, dok joj dugotrajno sjedenje izaziva bolove u leđima. No, nije sve tako crno, kaže.
– Autorski rad je najljepši dio ovog posla. Društvo prevoditelja uspješno se izborilo da se audiovizualni prijevod zaštiti kao nečiji autorski rad. Ako radite dobro i kvalitetno, široj publici pružate dio sebe, dio svog autorskog djela, a ujedno i utječete na jezični standard u društvu (koji je u totalnom padu), održavajući tu ljepotu jezika na nekoj razini – završava Iskra.
(icv.hr, dj, fotografija: Dora Jagarinec)