Nedjelja navečer vrijeme je kada zgrada Učeničkog doma Virovitica svjedoči najsnažnijim zagrljajima, toplim roditeljskim poljupcima, riječima podrške, ali i skrivenim suzama. Večer je to kada su svi odgojitelji prisutni u Domu, kako bi dočekali učenike te zajedno s njihovim roditeljima održali zajednički sastanak i smjestili ih u sobe koje će im biti utočište u novom radnom tjednu.
Učenici koji su upisali prvi razred srednje škole po prvi put dolaze u Učenički dom te im je to prvo veće odvajanje od obitelji. Kako za njihovu djecu, tako i za roditelje to je odvajanje vrlo stresno, no za njih su tu odgojitelji koji čvrstim zagrljajem, savjetom i toplom riječju znaju kako nedjelju navečer učiniti sretnom i veselom.
– Poslije prijava i upisa učenicima i njihovim roditeljima savjetujemo kako se pripremiti. Dajemo im neke osnovne informacije, poput onoga što trebaju ponijeti za prvi tjedan u Domu te što ih sve očekuje. S obzirom da su prijave on-line, učenici već međusobno prouče imena učenika s kojima će dijeliti Dom pa se nerijetko i upoznaju putem društvenih mreža prije no što dođu u njega – ističe odgojiteljica Suzana Sokele.
Ove školske godine Učenički dom Virovitica ponudio je smještaj za 49 novih učenika. Prvih nekoliko dana bilo je i suza i straha. Mnogo lakše se snađu djeca koja dođu u Dom, a poznaju nekoga iz svoga mjesta, nekoga tko im je poznat. S druge strane, ima djece koja nikoga ne poznaju i sve im je novo.
Svatko bi pomislio kako je prva večer najgora u životu učenika koji napušta kuću i dolazi u Dom, no iskustvo odgojitelja pokazuje kako kriza nastaje u večernjim satima, drugu, treću noć, odnosno kako se bliži vikend.
– Usudit ću se reći da više suznih očiju vidim kod roditelja koji moraju ostaviti svoje dijete, nego kod učenika – zaključuje odgojitelj Ivan.
– Shvaćamo da im je jako teško. Samo to odvajanje vrlo je stresno i nastojimo im biti od pomoći. U početku mnogo razgovaramo s njima, obilazimo ih, međusobno ih upoznajemo, potičemo da izađu van, da upoznaju Viroviticu, time želimo postići da ne sjede samo u sobi i misle o tome kako se nalaze u Domu. Želimo da se raznim aktivnostima zabave, da ne misle o kući i obitelji te koliko im to nedostaje. Imamo niz aktivnosti da ih zaokupimo, a naš domski raspored prilično je bogat, tako da nemaju previše slobodnog vremena. Ovdje u Domu sve je po nekom rasporedu, od trena kada se ustanu ujutro, imaju obaveze pa sve do navečer uz sve aktivnosti u koje se uključuju – ističu odgojitelji Suzana i Ivan.
Prvi tjedni u srednjoj školi svakom učeniku „teško padaju“, bez obzira na razred i mjesto stanovanja. Učenici smješteni u Dom moraju se priviknuti i na odgojitelje, kućni red, način prehrane i još mnogo toga što nosi domski život. Veliki je to korak za, naprimjer, svakog četrnaestogodišnjaka. Zato je program adaptacije koji s novim učenicima u Domu provode odgojitelji od iznimne važnosti.
– Nekoliko dana nakon što su se učenici smjestili, imali smo malo neformalno druženje na kojem smo svi sjeli na pod, u krug, i u ugodnoj atmosferi međusobno se predstavili i upoznali. Ovom radionicom nastoji se poboljšati pamćenje imena kolega, ali i djelatnika Učeničkog doma – rekla nam je voditeljica programa adaptacije, odgojiteljica Suzana. Također, učenici kroz ovu radionicu govore o mjestu iz kojega dolaze pa se često stvaraju nova prijateljstva na temelju mjesta stanovanja. Ponovilo se još, kaže odgojiteljica Suzana, i pokoje domsko pravilo i kućni red, a sve kako bi se novi učenici što prije priviknuli na domski život.
U sljedećim tjednima programa adaptacije učenici bivaju podijeljeni u timove – šest dnevnih odgojitelja od kojih svaki dobije tim od osam učenika s kojima ima zadatak obići grad i nove učenike upoznati s kulturnom baštinom grada, upoznati udruge koje se bave mladima, a neki timovi upoznaju i gradonačelnika. Na taj se način učenici međusobno upoznaju i razvijaju prijateljski odnos s odgojiteljem, atmosfera je vesela, pa se nerijetko tim, nakon obilaska, počasti sladoledom.
– Učenici grade povjerenje s odgojiteljem i kroz večer prezentacije na kojoj svaki tim treba prezentirati mjesta koja su posjetili. U organizaciji prezentacije sudjeluje i odgojitelj koji vodi svoj tim – ističe odgojiteljica Suzana te otkriva kako te večeri često budu prepune smijeha, plesa i zabave na kojima se uvijek nešto ukusno „gricne“, a nerijetko se i zapjevaju karaoke.
U želji da se učenici što bolje upoznaju, Dom za nadolazeći petak organizira bicikliranje do Virovitičkih ribnjaka, gdje će roštiljati, a učenici će moći zaigrati badminton, odbojku i druge društveno-sportske igre.
– Ovaj petak učenike ćemo osloboditi nastave, kako bismo ih poveli na Ribnjake, ne moram napominjati da je odaziv velik – kroz smijeh priča odgojitelj Ivan Kelečić. Nedavno je Dom putem projekta kupio nekoliko rekreativnih bicikala, za vožnju gradskim ulicama i druge rekreativne i sportske aktivnosti.
Učeniku koji dođe u Dom odgojitelj je gotovo kao roditelj, zajedno žive pod istim krovom pet dana u tjednu. Domski odgojitelji ravnaju se po domskim pravilima dogovorenim s ravnateljicom, a odgojni proces upotpunjen je velikim dijelom suradnjom roditelja.
– Što god da dijete napravi, mi smo tu prvi da mu pomognemo. Djetetu prije svega treba biti autoritet, ne treba mu biti prijatelj, već treba razviti prijateljski odnos, kako bi dijete steklo povjerenje u svoga odgojitelja – ističe odgojiteljica S. Sokele. S odgojiteljicom koja iza sebe ima preko 30 godina iskustva, slaže se i mlađi odgojitelj Ivan koji nerijetko kaže da djeca traže jasna pravila, oni ne vole kada je nešto u sivoj zoni – kažu odgojitelji Suzana i Ivan i dodaju kako učenici vole dosljednost.
– U odgoju učenici žude za dosljednosti, ako nešto kažemo, očekuju od nas da to zbilja tako i bude. Kada oni spoznaju tu dosljednost, kada vide da smo jednaki prema svima i da nema povlaštenih bez obzira radi li se o 14-godišnjacima ili 18- godišnjacima, tada se razvija povjerenje. Od svih tražimo jednako izvršavanje zadaća, poštivanje, pa onda nema gledanja kroz prste – objašnjava odgojitelj Kelečić.
Prvi školski tjedan je prošao, kao i prvi vikend, kada su po učenike došli roditelji. Tako su odgojitelji dobili priliku porazgovarati s roditeljima ne bi li saznali kakav je prvi dojam učenika o školi i Domu. Uglavnom su to, kažu odgojitelji, pozitivne reakcije na Dom i na smještaj u istom.
– Od velike je važnosti neprestana komunikacija s roditeljima kako bi od njih, kao od osoba u koje djeca imaju potpuno povjerenje, dobili informacije. Roditelje propitkujemo o tome što su im djeca rekla, kakvi su dojmovi, kako se snalaze u dnevnom ritmu, kakva je hrana, kako je u školi. Upravo su to neka pitanja koja prethode stjecanju povjerenja i upoznavanju – ističe odgojitelj Ivan.
Odgojitelj Ivan često kaže kako je najbolje ići korak po korak i nastojati pridobiti povjerenje kako roditelja, tako i djece, a sve kako bi zajedničkim snagama došli na nivo steknutog povjerenja. Inače, za roditelje su odgojitelji dostupni 24 sata dnevno.
– Tijekom ovog tjedna svi će odgojitelji zvati roditelje novih učenika kako bi dobili upravo tu, povratnu informaciju koja nam je važna. Učenici nas ne poznaju toliko da bi nam se posve povjerili u početku pa je onda suradnja s roditeljima itekako potrebna. S roditeljima često dijelimo informacije koje smo zamijetili, a oni nama, ukoliko je potrebno, prenesu ono što je dijete reklo njima – ističe odgojiteljica Suzana.
Jedan od glasnih sustanara Doma zasigurno je i Dominik Rob, učenik četvrtoga razreda srednje Glazbene škole Jan Vlašimsky, koji je u virovitički Dom došao iz dalekog Domašinca nedaleko Čakovca. Dominik se sa sjetom sjeća svoga prvoga tjedna u Domu. Kaže, nije bilo jednostavno.
– Teško sam se privikao na grad u kojem nikada prije nisam bio. Za mene je sve bilo novo: ljudi, odgojitelji, profesori u školi, a i sam Učenički dom – prisjeća se Dominik te dodaje kako se s vremenom privikao.
– Iz tmurnih misli izvukla me ljubav prema glazbi i trubi, zbog koje sam i došao u Viroviticu. Upisao sam Srednju glazbenu školu pa je jedina opcija bio smještaj u Domu – ističe Dominik te dodaje kako je s vremenom stekao mnogo novih prijatelja, kako iz Glazbene škole, tako i Doma i orkestra Gradske glazbe Virovitica, u kojoj redovito svira. Kada Dominik vježba trubu u glazbenoj učionici, cijeli Dom uživa u besplatnom koncertu, pa nerijetko ima podršku i izravnu povratnu informaciju prije važnih koncerata.
Matea Perić, Petra Jaković, Barbara Filić, Nikolina Perić, Iva Erdec i Mateja Rastija buduće su ekonomistice i nove su učenice u Domu koje dijele i domsku sobu. Ovih šest zanimljivih djevojaka u virovitički Učenički dom došle su iz raznih krajeva županije. Matea i Nikolina Perić, Petra Jaković i Barbara Filić došle su iz Voćina, Iva Erdec iz Čađavice, a Mateja Rastija iz Sopja. Iako se djevojke iz Voćina poznaju još od prvoga razreda osnovne škole, a još k tome su Matea i Nikolina Perić sestrične, prvi dan domskog života ostao im je u tužnom sjećanju.
– Prvu noć smo sjedile svaka na svojem krevetu, pričajući svaka sa svojom mamom i plačući. Htjele smo odustati i vratiti se kući, ali smo u razgovoru s odgojiteljem Ivanom uspješno prebrodile taj prvi teški tjedan. Sada nam je super – otkriva Barbara.
Mateja i Iva u domsku su se sobu smjestile još u nedjelju pa su prvu noć provele same u sobi, dok ju nisu popunile djevojke iz Voćina.
– Bilo mi je baš neudobno spavati na madracu koji nije moj i nikako nisam uspjela namjestit jastuk i zaspati – prisjeća se Iva Erdec te dodaje da sve to s vremenom dođe „na svoje“. Djevojke nastavljaju otkrivati čari domskoga života i žele se, kako kažu, što prije uključiti u razne izvannastavne aktivnosti. Ali, raduju se i petku, kažu nam, jer to je dan kada se ide kući, u svoju sigurnost.
Jedan je uvjet da učenik dođe u Učenički dom, a to je da upiše jednu od škola s područja grada Virovitice, a da ne stanuje na području grada. Učenici se prijavljuju na dva upisna roka, na ljetnom i jesenskom, ukoliko ostane mjesta. Dodatni bodovi se boduju prema odluci Ministarstva o upisima te natječaju za učeničke domove – kaže Martina Tišljar, ravnateljica Učeničkog doma Virovitica.
– Opći cilj odgojno-obrazovnog rada u Učeničkom domu je omogućiti pravilan psihofizički razvoj i sazrijevanje mlade osobe te osposobljavanje za kvalitetno upravljanje svojim životom. To obuhvaća psihofizičko zdravlje, intelektualne sposobnosti, usvajanje novih znanja, kulture ponašanja i ophođenja, kvalitetnu komunikaciju, razvijanje estetskih vrijednosti i usvajanje moralnih normi te pozitivnih odnosa prema drugim ljudima, prirodi i okolini – kaže ravnateljica Tišljar te dodaje kako prema učenicima djeluju u četiri područja rada.
– Brinemo o zdravlju i higijeni, o kognitivnom razvoju i o učenju, o razvoju kreativnosti djece koja dođu u Učenički dom, odnosno nastojimo im popuniti slobodno vrijeme prema njihovim hobijima i interesima, te o socioemocionalnom razvoju, odnosno o adaptaciji i prihvaćanju života u Domu – objašnjava M. Tišljar.
Iako je Učenički dom ustanova, nekima je to i drugi dom u kojem tijekom godina rastu sa svojom novom, „velikom obitelji“.
– Učenici su tu pet ili šest dana, što znači da su kod kuće jedan ili dva dana u tjednu. No ipak postoji razlika. Ovdje im se priprema neka druga prehrana, nema mamine kuhinje, tu nije njihov krevet i jastuk, nisu sami u sobi nego po ulasku u Dom dobivaju petero drugih cimera – govori ravnateljica puna razumijevanja. (www.icv.hr, lmh)