U Virovitici održan susret nekadašnjih zatvorenika logora u Bučju: “U 8 dana zatočeništva konstantno su nas svaki dan zlostavljali“

Objavljeno:

Podijeli:

Popularni sadržaj

U restoranu Centra za kulturu u Virovitici, u četvrtak je održan susret bivših hrvatskih zatočenika logora u Bučju tijekom Domovinskog rata. Povod ovog susreta bila je obljetnica 30 godina od tog nemilog događaja kada je u tamošnjem srpskom logoru osam dana bilo zatočeno i 9 žitelja iz VPŽ. Na ovom događaju nazočili su bivši zatočenici Đuro Jakša, Tihomir Lovrenović i Vlado Posavac, predsjednik nekadašnje općine Virovitica, a sada savjetnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Anto Krišto, načelnik nekadašnje Policijske postaje Virovitica Antun Troha, te zamjenik zapovjednika 50. samostalnog bataljuna, a kasnije i 127. brigade HV Marko Krstanović.

Logor u Bučju bio je sabirni logor pod upravom srpskih i paravojnih vojnih snaga u selu Bučje pokraj Pakraca. Postojao je od kolovoza 1991. do siječnja 1992. godine, a u tom razdoblju u njemu je bilo zatočeno oko 250 osoba, uglavnom Hrvata civila. U brutalnost ovog logora nažalost se uvjerilo i 9 civila iz Virovitičko-podravske županije: Ivan Farago, Tihomir Lovrenović, Darko Balog i Josip Kovačević iz Milanovca, Vlado Posavac i Šandor Križan iz Vukosavljevice, Đuro Jakša iz Rezovca, te Krunoslav Obak iz Virovitice. Njih su srbočetnici uhitili na redovnim poslovima i selili ih iz logora u logor gdje su ih konstantno fizički i psihički zlostavljali. Prvo u Removcu, potom u Đulovcu, pa u Bijeloj i na kraju u Bučju. Punih osam dana proživljavali su neviđene torture i neki od njih jedva preživjeli.

Na njihovu sreću, tadašnje virovitičko vodstvo, predvođeno tadašnjim predsjednikom općine Virovitica Antom Krištom i načelnikom tadašnje Policijske postaje Virovitica Antunom Trohom, mijenjali su ih za dva srbočetnika iz paravojne postrojbe srbočetničkih snaga koje su virovitički bojovnici uhitili u Jasenašu, što nam je potvrdio i nekadašnji prvi čovjek virovitičke policije Antun Troha. – Sjećam se kao danas. Zapovjednik tadašnje ispostave Policijske postaje u Milanovcu bio je Mladen Bogati koji je još s nekolicinom naših naoružanih ljudi otišao u Jasenaš, jer je dojavljeno da se tamo nalaze dva naoružana srbočetnika. Kada su vidjeli naše ljude dali su se u bijeg, no uhvaćeni su u obližnjoj šumi te privedeni u Policijsku stanicu u Viroviticu, potom u Bjelovar. U međuvremenu dolazi poziv od srpske strane da Krišto i ja dođemo na dogovor u Jasenaš. Tako je to sve skupa krenulo, a nakon dužeg natezanja, razmjenu smo obavili u dva puta. Najvažnije od svega je da su naši ljudi živi i da nisu kasnije umrli od ozljeda – rekao je tadašnji načelnik policije Antun Troha.

Ovih događaja prisjetio se i Anto Krišto koji je pritom, malo u šali, malo u zbilji, napomenuo da su skoro provalili u Bjelovarski istražni zatvor ne bi li iz njega srbočetnike odveli na zamjenu za naše ljude.

Znali smo da je to jedini spas za naše jer u Bučju bi ih zasigurno ubili da nije došlo do razmjene. Cijeli ciklus zamjene dosta je dugo trajao, no na sreću na vrijeme je obavljen i naši ljudi su ostali živi. Ponosan sam što sam bio dio tima koji ih je razmjenom spasio, ne zbog sebe, nego radi njih, što su ostali živi i vratili se svojim obiteljima – zaključio je Anto Krišto te ih pozvao u svoj ured ispostave Ministarstva hrvatskih branitelja u Virovitici radi rješavanja svog statusa, ako to već nisu prije učinili.

Prisjećajući se svih događaja, riječi podrške bivšim zatočenicima uputio je i Marko Krstanović, a zasigurno najpotresnija priča bila je jednog od zatočenih, Đure Jakše iz Rezovca koji ni sada, trideset godina nakon tog strašnog događaja nije uspio sakriti emocije.

Takve stvari se nikada ne zaboravljaju. Došli su niotkuda, svezali nas kao stoku i prebacivali iz zatvora u zatvor. Konstantno su nas fizički i psihički zlostavljali, a velik dio tih zvijeri je upravo s našeg područja. Neki od njih su čak abolirani i slobodno šeću našim gradovima. Čuo sam da dolaze čak i u Jasenaš i optužuju nas da širimo mržnju među narodima i slične besmislice. Ono što smo prošli i kako nam je zaista bilo znamo samo mi koji smo bili tamo. Neke ljude iz logora su jednostavno odveli i nikad ih nismo vidjeli, a neke su prebijali do te mjere da poslije nisu bili za prepoznati. I sada kad se tog sjetim obuzme me jeza, ali isto tako iskazujem veliku zahvalnost našim spasiteljima koji su nam razmjenom spasili život – sjetio je se samo dijela strahota bivši zatočenik Đuro Jakša.

Riječi podrške tim putem uputili su im i zamjenik župana Marijo Klement te zamjenica gradonačelnika Vlasta Honjek-Golinac, a ovaj susret zatočenika i gostiju završio je prigodnim druženjem u Centru kulture. (www.icv.hr, Fotografije: Bruno Sokele)

Skip to content