U Gradskoj knjižnici i čitaonici u petak 10. listopada 2008. je prof. dr.sc. Lidija Arambašić održala predavanje na temu “Što činiti, a što ne činiti kada dijete doživi gubital?”U Gradskoj knjižnici i čitaonici u petak 10. listopada 2008. je prof. dr.sc. Lidija Arambašić održala predavanje na temu “Što činiti, a što ne činiti kada dijete doživi gubital?” Predavanje je održano u okviru aktivnosti Tjedna djeteta u organizaciji Obiteljskog centra VPŽ.
Prof. Arambašić je pred okupljenim stručnjacima i znatiželjnicima govorila o vrlo “teškoj” temi – tugovanju i gubitcima. Iako gubitci variraju po svojoj težini – od gubitka omiljene igračke, kućnog ljubimca, preseljenja prijatelja ili brata/sestre, pa sve do konačnog gubitka neke osobe – roditelja, prijatelja, brata ili sestre, djeteta…nošenje sa tugovanjem je nešto što nam je svima univerzalno.
Kako kaže izreka s kojom je prof. Arambašić otvorila predavanje : Svatko ima nekog koga nema. Gubitci su nam svima zajednički i oni su nešto što je neminovno i neizbježno. S nekm gubitcima se nikada ne možemo pomiriti – niti to trebamo. No ono što možemo je naučiti se živjeti s njim.
Vrlo malom broju ljudi za prolazak kroz proces tugovanja treba stručna pomoć – većina ljudi proces tugovanja “pregura” uz pomoć i podršku prijatelja koji su u ovim trenutcima nezamijenjivi i beskrajno potrebni.
No ono što svaki prijatelj treba upamtiti je datugujućoj osobi sotavi dovoljno vremena, ima dovoljno strpljenja, tolerancije i razumijevanja za sve promijene raspoloženja koja će tugujuća osoba – bilo to dijete ili odrasli – proći. Nikako ne treba umanjivati gubitak – pa radilo se makar “samo” o medi, kućnom ljubimcu ili o preseljenju prijatelja.
Ono što je posebno bitno upamtiti je da nisu potrebne stručne riječi kako bi se pomoglo tugujućem, nego samo prijateljska prisutnost. Zato se ponekad nije potrebno zamarati s time “što ću reći”, već jednostavno treba doći i stati pored tugujuće osobe.
Iako je tema bila emotivno zahtjevna, slušati prof. Arambašić nije nimalo teško, jer o stručnim temama je progovorila jednostavnim jezikom, bliskim svima, te je samo nedostatak vremena prekinuo diskusiju koja se razvila poslije predavanja.
Sandra Matošina Borbaš