U Kazalištu Virovitica u petak, 7. prosinca, u sklopu glazbenog – scenskog događaja održan je Preventivni program protiv svih oblika nasilja među mladima, Program je prvenstveno bio namijenjen učenicima sedmih i osmih razreda, ali i svima drugima. Organizaciju ovog zanimljivog i edukativnog događaja potpisuju Grad Virovitica i Centar za socijalnu skrb Virovitica uz partnere, virovitičke osnovne škole Ivane Brlić – Mažuranić i Vladimir Nazor te Policijska upravu virovitičko-podravsku.
Pozornicu su “rasturili” članovi rock grupe Adastra koji su, osim odlične svirke, kroz kombinaciju razgovora i glazbe govorili o vršnjačkom nasilju. Glavna tema i cilj ovog događaja jest potpuno zaustaviti i spriječiti nasilje. Tako se mladima željela poslati poruka da je dobrobit njih samih najvažnija te da društvo u kojem oni žive ne tolerira niti jedan oblik nasilja.
– Svi smo svjesni da je nasilje prisutno među nama, osobito vršnjačko nasilje. Mi odrasli često organiziramo okrugle stolove, diskutiramo kako prevenirati nasilje, tražimo rješenje kako što poboljšati u želji da suzbijemo nasilje. U cijeloj toj priči često izgubimo one kojima želimo pomoći, a to su naši mladi kojima je to sve i namijenjeno. Stoga nam je cilj bio da dio ove priče budu djeca. Da im pokažemo da nam je stalo i da se u situacijama kada ne znaju što učiniti obrate se za pomoć. Želimo ih ohrabriti i osnažiti i poručiti da se ne boje, rekla je ravnateljica virovitičkog Centra za socijalnu skrb Marija Bajan – Prokl dodavši kako su današnja djeca bombardirana pričama o ne-nasilju, a na ovaj način, gostovanjem Adastre, htio se dati drugačiji pristup toj temi.
Uz Mariju Bajan -Prokl, glazbeno scenski-događaj u Kazalištu otvorili su pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Virovitice Alen Bjelica i Marija Štajdohar, voditeljica odjela Krim policije.
Rock grupa Adastra ima veliku humanitarno-socijalnu pozadinu. Često se nazivaju bendom koji stoji iza slabijih. Podsjetimo, 2008. godine Adastra je napisala i snimila pjesmu „Surovi grade“ koja je posvećena tragično preminulom Luki Ritzu, maturantu koji je 2008. godine brutalno premlaćen te je nekoliko dana kasnije podlegao ozljedama. Dvije godine nakon tog nemilog događaja, Lukini roditelji, Suzana i Reno Ritz osnovali su savjetovalište koje nosi ime njihovoga sina. Uz Luku Ritza, Adastra je u svoje pjesme utkala i druge tragično preminule mlade ljude te su tako postali prvi hrvatski band koji svakim svojim taktom progovara o nasilju.
Frontman grupe Jeronim Marić utemeljitelj je Društva za promicanje glazbe – Zvuk svjetlosti koja djeluje još od 2008. godine i uspješno se bori protiv “vjetrenjača” zvanih cipelarenje, šaka, šamar, hladno i vatreno oružje.
– Kao klinca, često su me zadirkivali, nosio sam naočale i još je k tome jedno staklo iz naočala stalno ispadalo. Svoj sam problem lukavo riješio čokoladom – ističe Jeronim kroz smiješak, poručujući mladima da budu lukavi i kreativni u obrani od nasilja.
Ovaj glazbeno – scenski događaj uvelike je podržan od strane MUP-a koji provodi projekt „Živim život bez nasilja. Ispred PU virovitičko-podravske mladima je o prevenciji nasilja govorio policajac Mario Kovač koji je više puta istaknuo broj na koji se nasilje može prijaviti.
Pravo osvježenje današnjega događaja bio je Edvard Abazi, zvijezda u usponu koji povremeno nastupa s Adastrom promičući ne-nasilje i toleranciju. Prije nekoliko godina, Edvard je i sam bio problematično dijete, iz obitelji koja je imala mnogo problema. Nasilna prošlost Edvarda je dovela do Doma za odgoj djece i mladež u Zagrebu popularno zvanog „Popravnog doma“. Kako ističe Edi, kada je glazba ušla u njegov život, sve se promijenilo.
– Sjećam se da sam prvih tjedan dana stalno plakao, nisam se mogao naviknuti na sobu, na ljude, na činjenicu da sam u Popravnom domu, bez obitelji, bez prijatelja, sasvim sam – govori Edi te ističe važnost samosvijesti. – Iz te situacije sam se izvukao sam, ja i moja želja, naravno, uz pomoć odgojitelja. Puno je pomogao i nogomet, a kada je glazba ušla u moj život, sve se promijenilo. Adastra mi je pružila priliku da nastupam s njima i tako promičem ne-nasilje među vršnjacima – rekao je.
Edvard je odličan primjer kako se iz asocijalne osobe može postati prekrasna, mlada, talentirana osoba te kako nasilje nije i ne bi smjelo biti odgovor na životne probleme. Vidljivo je da Edi, u koji god grad dođe, ostavlja mnoge mlade djevojke bez daha pa su zbog njega spremne čekati u redu za svoj „selfie“ s njime. Na pitanje ima li djevojku, Edi uz smiješak odgovara – pa, može se tako reći. (icv.he, virovitica.hr, Fotografije: M. Bašić i L. Martinko Hock)
