U nastavku teksta možete pročitati reagiranje gradonačelnika Ivice Kirina priopćenje saborske zastupnice SDP-a, Nade Čavlović Smiljanec.Da je Nada Čavlović Smiljanec aktivna u Saboru kao na domaćem terenu sigurno bi nam svima bilo bolje. Po podacima dostupnim ovih dana u javnosti, gđa Nada u 15-tak mjeseci koliko je u Saboru javila se ukupno 10 puta za riječ, što je u odnosu na njenu kolegicu iz stranke Ingrid Antičević Marinović, koja je 228 puta otvorila usta, prilično jadno. Budući da od Sabora dobiva plaću, bilo bi dobro da tu plaću tamo i zaradi. A očito je da tu plaću planira i zadržati uz eventualnu plaću gradonačelnika, što uz plaću župana ne bi mogla. Dvaput je dvaput.
Zbog javnosti moram pojasniti, premda to svatko od nas zna – da bi bilo koju stvar u životu napravili (kupili bicikl ili izgradili cestu) mora biti početak, sredina i kraj. Od postavljanja ideje koja se kroz doradu uobličuje do pokretanja konkretnih postupaka kojima se tek omogućava realizacija ideje često prođe puno vremena, zavisno od složenosti projekta. Svatko od nas zna to po gradnji kuće ili nečeg sličnog – koliko vas je to koštalo vremena, živaca, planiranja, promjene planova i dogovora, sastanaka i uvijek više novca nego što ste na početku mislili. Ali na kraju ste uvijek sretni kad vidite rezultat svih svojih napora i zadovoljna lica svojih najbližih. A vraćanje u prošlost je neminovno, jer svaki dan ponovo uviđamo kako je propust najveći grijeh. Ono što ne napravite na vrijeme, često puta je nepopravljivo (prošla baba sa kolačima). Tako je i šestogodišnja koalicijska vlast bila povijesno gubljenje vremena, jer su drugi za to vrijeme grabili svoj dio kolača. Zbog toga vidimo da je SDP uglavnom stranka teoretičara koji su bolji u opoziciji nego kad na vlasti moraju raditi. Potvrđeno i na državnoj i na svim lokalnim razinama (čast rijetkim iznimkama).
Dakle, iza svojih riječi uvijek čvrsto stojim, pa tako i sada. Svi projekti koje radimo u određenoj su fazi realizacije i na svima se aktivno radi. I ne sramim se što neki i ne idu po planu, jer razlozi nisu u neradu, aljkavosti ili nesnalaženju. Oni koji prate što radimo u gradskoj upravi dobro znaju da su nam trebale 3 godine da riješimo složene imovinsko-pravne odnose u Mihanovićevoj ulici gdje su tri privatne osobe bili vlasnici ceste, čime je bilo onemogućeno izdavanje dozvola za rekonstrukciju. Još se i danas za jednu od navedenih osoba vodi sudski postupak, ali on nije bio prepreka izdavanju dozvola. I sad mi kažite da prošlost nije bitna kad nas njene posljedice na svakom koraku onemogućavaju u projektima. Pa će tako Mihanovićeva, na veliku žalost Nade i sličnih, ipak biti gotova čim to dozvole vremenske prilike.
Za ulicu Požari (gdje ja stanujem) ne mislim se ispričavati. Tamo živim cijeli svoj život, sa puno drugih obitelji i sa preko 100-tinu djece koji su godinama živjeli bez ceste, kanalizacije, javne rasvjete i sl. na udaljenosti 1 do 2 km od centra grada. Danas ta ulica ima skoro sve što imaju i druge ulice u kojima ne stanuje Ivica Kirin, a stanuje npr. Nada Čavlović-Smiljanec.
Sigurno je da nemam pravi odgovor na sva pitanja, jer nisam najpametniji na ovom svijetu. Ali se trudim biti odgovoran, a bez skromnosti, mislim da imam viziju razvoja ovog grada koju prepoznaje puno ljudi na svim razinama, te puno energije, volje i znanja da se sve planirano sa ekipom stručnih i odgovornih ljudi i realizira. Time sam rekao sve o sebi.
Pitanje za Nadu Čavlović Smiljanec: o mom radu i rezultatima puno se zna i vidi, a što ste to Vi, gospođo, vrijedno pažnje učinili za ovaj grad u svojoj karijeri?