Događaji krajem devedesetih godina prošlog stojeća na tlu bivše Jugoslavije imali su i još uvijek imaju dugoročne posljedice na političke, gospodarske i ukupne odnose među nekadašnjim republikama, a sada novim međunarodno priznatim državama.
Dramatično iskustvo rata na tlu nekadašnje države, kidanje nekadašnjih gospodarskih suodnosa, gubitak tržišta i posvemašnji zastoj u kretanju roba i kapitala bile su svakodnevica koja je dugi niz godina poslije rata bila osnovno obilježje ukupnih odnosa među državama na prostoru tkz. zapadnog Balkana, a posebno se to odnosi na odnose između Republike Hrvatske i Republike Srbije.
Proces normalizacije odnosa među ovim dvjema državama svoju posebnu važnost sadržan je u potrebi uspostavljanja ekonomskih i trgovačkih veza na globalnom planu, a potom i planu regionalne suradnje i neposredne suradnje gospodarskih subjekata čemu su veliku ulogu dale gospodarske odnosno privredne komore te druge institucije koje su počele stvarati okružje suradnje i pretpostavke jačem gospodarskom povezivanju.
U tom i takvom ozračju jačanja međusobne suradnje i povjerenja među državama, a potom i na uspostavi suradnje u gospodarstvu i drugim djelatnostima, nakon gotovo dvadeset godina posvemašnjeg zastoja, počela su se otvarati tržišta, intenzivirana je robna razmjena, potpisano niz bilateralnih sporazuma o protoku roba i usluga te se kao normalna i sasvim opravdana pojavila inicijativa da na međunarodnom sajmu gospodarstva, obrtništva i poljoprivrede VIROEXPO koji će se po 18. put održati u Virovitici od 18. do 20. siječnja 2013. godine zemlja partner bude Republika Srbija.
Redovni kontakti sa predstavnicima nove zemlje partnera uslijedili su na razini veleposlanstava, potom i kroz posjete izaslanstva sajma i Županije Privrednoj komori Republike Srbije, gdje smo naišli na razumijevanje i podršku te s pozitivnim dojmovima sa ovih posjeta nastavili organizacijske i druge pripreme sajma sve u nadi da nema nikakvih ozbiljnih razloga da se postignuti dogovori ne provedu na obostrano zadovoljstvo.
Stoga je kao grom iz vedra neba stigla vijest o tkz. šećernom ratu kojeg je Republika Srbija najavila Hrvatskoj, a koji se svodi na zabranu izvoza šećerne repe u Hrvatsku i to one repe koje su hrvatske šećerane, a između ostalih i Tvornica šećera Viro iz Virovitice ugovorila sa kooperantima iz Republike Srbije. Iako su dakle hrvatske šećerane od Sladorane Županja, Tvornice šećera u Osijeku i VIRA sa kooperantima u Vojvodini ugovorili proizvodnju šećerne repe na preko 10.000 ha te za to platile sjeme, zaštitna sredstva i drugi repromaterijal, Vlada Republike Srbije odnosno resorno Ministarstvo poljoprivrede uvelo je zabranu izvoza šećerne repe koje se dakako odnosi i na ugovorenu proizvodnju za potrebe hrvatskih šećerana.
Procjenjuje se da je time učinjena neposredna šteta našim tvornicama šećera od preko 15 milijuna eura, a da se ne spominje da je takav potez Vlade Republike Srbije protivan pravilima Svjetske trgovine organizacije, CEFTE, te Sporazuma o zaštiti ulaganja zaključenog između Republike Srbije i Republike Hrvatske.
Rješenje ovog vrlo delikatnog problema nije se našlo u neposrednim kontaktima naših gospodarstvenika te dužnosnika Ministarstva poljoprivrede Republike Srbije i sve je izglednije da će Srbija u cijelosti ispoštovati svoju odluku o zabrani izvoza šećerene repe.
Nažalost, u ovom slučaju izostala je i ozbiljnija i oštrija reakcija sa strane hrvatske Vlade i resornog ministarstva poljoprivrede od kojih se s pravom očekivalo da u ovom slučaju promptno reagiraju sa ciljem zaštite domaće industrije šećera kako u kontaktima sa predstavnicima Vlade Republike Srbije i tamošnjeg gospodarstva, tako i sa odgovarajućom reakcijom prema međunarodnoj zajednici i posebno tijelima Europske unije.
Stoga me nije začudila reakcija gospodarstvenika sa ove ali i drugih županija, kao i dijela političke i druge javnosti da se, polazeći od ovakvog nesumnjivo neprimjerenog i štetnog poteza nadležnih tijela Republike Srbije, preispita odluka Izvršnog odbora VIROEXPA da Republika Srbija bude zemlja partner XVIII sajamske manifestacije.
Osobno sam kao predsjednik Odbora za organizaciju sajamske manifestacije, a i župan Virovitičko-podravske županije svjestan važnosti svake, pa i najmanje odluke koju kao političar moram donositi i posljedica koje one mogu proizvesti u javnosti.
Upravo stoga u obvezi sam da ozbiljno i sa nadasve velikim stupnjem odgovornosti prema vlastitoj političkoj javnosti, krajnje realno sagledavam sve činjenice i okolnosti novonastalog stanja i moguće posljedice koje ona može proizvesti.
Pozivam stoga predsjednika Privredne komore Republike Srbije Miloša Bugarina, ministra poljoprivrede Gorana Kneževića te sve druge relevantne faktore u Republici Srbiji da što hitnije preispitaju svoju odluku o zabrani izvoza šećerene repe u pravcu njenog ukidanja.
Cijenim da bi 1. studeni 2012. bio krajnji rok u kojem se bi se mogla razriješiti sva sporna pitanja, a u ovisnosti od ishoda ovog rješavanja ovisit će i opstojnost odluke da Republike Srbija bude zemlja partner XVIII sajamske manifestacije VIROEXPO.
Nadam se da će u cijelom ovom slučaju ipak prevladati razum i da će u konačnici biti realizirani dosadašnji dogovori i velik trud koji je sa obje strane uložen u pripreme sajma.