Kameleon, bik i kit, koza i zmaj, ovčica, konj i pčela, utvare i mitološka bića – svi oni našli su svoje mjesto u umjetničkom izričaju kojim se rođeni Šibenčanin sa zagrebačkom adresom Danijel Srdarev od sinoć (subota) u Gradskom muzeju Virovitica predstavlja našoj publici.
Izložbu ovog akademskog slikara-grafičara i ilustratora, ponajviše svestranog umjetnika otvorila je zamjenica virovitičkog gradonačelnika Vlasta Honjek-Golinac.
Danijel Srdarev, iza kojega je danas dvadesetak samostalnih i skupnih izložbi, tako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu, uz svoj slikarski rad poznat je i po grafici, kiparstvu, ilustraciji. Svoj trag ostavio je i u kazalištu, ali i literaturi za najmlađe – didaktičkoj slikovnici “Arhitekt Ivo” na koju je posebno ponosan.
Ova izložba posebna je po tome što je suautorica izloženih djela njegova četverogodišnja kći Kiša Vita, zaslužna za grafike na starim knjigama, minijaturne skulpture nastale od kvačica i minijaturne skulpture nastale u glini.
Predstavljajući autora i izložbu, ravnateljica Gradskog muzeja Virovitica Mihaela Kulej naglasila je važnost “bestijarija” kao forme koja već stoljećima nadahnjuje umjetnike na svojevrsnu kritiku i omogućuje im kroz svoj rad uputiti i moralnu pouku. Tako je i sa Srdarevim “zvjerinjakom”, koji ju je, kaže i osobno i profesionalno zaintrigirao već samim naslovom.
Bestijariji su, podsjetila je Kulej, kroz povijest bili iluminirani rukopisi u kojima su kroz tekst i sliku prikazana realna i fantastična bića, a koji se razvijaju u srednjem vijeku. Cilj im je bio dati težu moralnu poduku u okviru krćanske religije, no jako su utjecali i na suvremenu umjetnost.
–Stoga me Danijelov likovni rukopis u ovom segmentu posebno zainteresirao. Naime, već petnaestak godina ga pratimo kroz njegov prikaz životinja u svom izričaju, osobito nosoroga i kameleona, koji su njegov osobni potpis. Ovdje se pozabavio i zmajevima, kitovima, isfantaziranim i drugim bićima. U kolorističkom smislu, uvijek su te životinje prikazane u smeđim, sivim i crnim tonovima, a izvučene su likom u bijelom ili crnom crtežu. Imaju tek manji koloristički akcent. Kroz njih je tako stvarno poslao suvremenu moralnu pouku. A ona znači – treba sačuvati sav živi svijet oko sebe, pogotovo životinje, koje su najljepša bića na svijetu – ističe M. Kulej.
Sam autor istaknuo je kako mu je jako drago izlagati u novom Muzeju u Virovitici te rekao kako je bestijarij motiv koji se kao takav provlači kroz njegove radove, osobito slike, već desetak godina, pogotovo na samostalnim izložbama. Podsjetio je da je većina crteža u ciklusu bestijarija, a koje je publika već mogla vidjeti u Šibeniku i Zagrebu, nastala u Veneciji, koja mu je poslužila kao inspiracija te se svaka nova izložba pokazala kao ulančanim nizom i nadovezivanjem na tu glavnu temu kojom se bavi i u kojoj uživa.
Na upit o moralnoj poduci svake izložene slike, na velikim platnima u Virovitici, ali i drugim djelima autor kaže kako je tajna u tome da je svaki promatrač treba – otkriti sam.
D. Srdarev ističe i to da mu je najdraži dio svakog djela stvaranje samo – onaj radni dio, slikarski čin, čin stvaranja koji je sam po sebi i nagrada i pouka. Tim više jer je u ovoj izložbi s njim stvarala uistinu mlada umjetnica, njegova kćer Kiša Vita. Umjesto u ateljeu, ovaj dvojac sate je provodio u sobi, istražujući nove izričaje kroz grafike na starim knjigama, kvačicama, glini. To što Kiša Vita nije išla u vrtić, već je tata umjetnik s njom otkrivao i kako korisno provesti vrijeme i mašti pritom dati na volju rezultiralo je izložbom.
–Bio je to proces u kojem smo jedno od drugoga puno naučili – sa smiješkom ističe D. Srdarev. Kaže kako su upravo stare knjige koje se bave tinejdžerskim temama, koje je prvo spasio sa odlagališta, a potom su godinama čekale svoj red, na balkonu, možda i najdraži rad s kojim se danas predstavlja publici.
–Tim smo starim knjigama dali novu svrhu: pretvorene su u niz grafika. U to vrijeme čitali smo mitologiju koja je prilagođena dječjem uzrastu i odlučili da ćemo napraviti svoja mitološka bića. Tako su stvorenja iz Kiša Vitine mašte pretvorena u svojevrsne grafike. Isto je bilo i sa kvačicama – od jedne životinje nastajale su ideje za nove i polako su se savršeno uklopile u temu bestijarija – kaže autor. (www.icv.hr, mlo)