Na današnji dan otpočela operacija Orkan ’91 u kojoj je nemjerljiv doprinos dala virovitička 127. brigada

Operacija Orkan ’91 bila je velika pobjeda HV-a u Domovinskom ratu. Vodila se od 29. listopada 1991. do 3. siječnja 1992., kada je zbog potpisivanja Sarajevskog sporazuma morala biti prekinuta. Ovom bitkom je oslobođen najveći dio zapadne Slavonije i spriječen je naum odsijecanja Slavonije.
Početkom listopada 1991. pobunjeni Srbi zapadne Slavonije uz svesrdnu pomoć Banjolučkog korpusa i dijela Bjelovarskog korpusa JNA uspjeli su zauzeti značajan dio planinske zapadne Slavonije, prije svega planine Papuk, Psunj i Ravnu Goru te jugoistočni dio Bilogore. Također, pod svojim nadzorom su imali posavsko područje između Nove Gradiške i Novske. Njihova najjača uporišta bili su Okučani te jugoistočno područje Pakraca.
Uz Viroviticu neposredno su bili ugroženi gradovi Nova Gradiška, Novska, Pakrac, Daruvar, Požega, Grubišno Polje, Orahovica i Slatina. Postojala je realna opasnost da u jednom snažnom prodoru zauzmu virovitičko-slatinsko područje, izbiju na madžarsku granicu i odsijeku slobodni dio Slavonije. Time bi ostvarili svoj cilj o granici do Virovitice.
Čak štoviše – JNA je imala planove daljnjeg prodora u Slavoniju, od Orahovice preko Našica, planirali su s leđa napasti Osijek, Đakovo i Vinkovce, čime bi se hrvatske postrojbe našle rascjepkane u nekoliko nepovezanih enklava. U takvog razvoja događaja slučaju za očekivati bi bilo brz pad preostalog slobodnog dijela Slavonije i nesagledivu humanitarnu katastrofu.
Prvi značajniji protunapad hrvatskih postrojbi koje su tek bile u formiranju bila je akcija Otkos 10 koja je odgurnula opasnost od Virovitice i Grubišnog Polja. Logični nastavak bila je operacija Orkan ’91.
Treba spomenuti da je na virovitičkom području, nakon gubitka poligona Gakovo i prometnice Virovitica – Grubišno Polje u operaciji Otkos 10, neprijatelj nastojao svoje položaje približiti Virovitici, Suhopolju i ostalim naseljima. Nastojao je osvojiti kotu Kosin. 127. virovitička brigada je držala obranu na položajima Levinovac – Mala Klisa – Kravljak Kliški – Kosin (tt 256) – Mala Babina Gora – Removac. Dana 9. i 10. studenog neprijatelj je pješaštvom, topništvom i iz zraka napao pojedine otporne točke HV-a. Hrvatske snage su unatoč pretrpljenim gubitcima održale svoje položaje.
Na Slatinskom području 136. brigada držala je položaje u širem području Lukavac (Slatina) – Mačkovac (Voćin). S ovih položaja postrojbe HV pripremale su se za skorašnji napad smjerom: Hum – Voćin i dalje Voćin – Zvečevo.
Dana 12. prosinca 127. virovitička brigada počela je s borbenim djelovanjem duž crte obrane s ciljem oslobađanja okupiranih sela na smjeru Slavonska Pivnica – Đulovac i na smjeru Jasenaš – Đulovac. Oslobodila je kotu Budim, sela Kornaš, Staru Krivaju i Veliku Klisu. Neprijatelj je potisnut prema Papuku i selu Đulovac.
Istodobno, 12. prosinca slatinska 136. brigada i Protudiverzantska satnija ZNG Bjelovar napadaju iz smjera Slatine u području svoje odgovornosti. Za tri dana slomili su neprijateljski otpor i 15. prosinca oslobodili Voćin, Hum i okolna sela. Tada je otkriveno da je tijekom okupacije u Voćinu masakrirano 40 civila hrvatske nacionalnosti. Slučaj postaje poznat kao masakr u Voćinu. Stjecajem okolnosti u blizini je bila veća ekipa stranih forenzičara koji su detaljno istražili zločin u Voćinu, a jedan od njih, dr. Jerry Blaskovich je poslije napisao i knjigu o tom strašnom zločinu. Kasnije se dokazalo da je pokolj u Voćinu bilo nedjelo paravojnih postrojbi tzv., “Šešeljevaca” i “tzv. “Belih orlova”.
Nadalje, 15. prosinca 127. virovitička brigada oslobađa sela Donje i Gornje Cjepidlake, Đulovac i Nova Krivaju, te se u selu Katinac spaja s hrvatskim snagama koje napreduju iz smjera Daruvara i Grubišnog Polja.
Od 16. do 19. prosinca 127. virovitička brigada je oslobodila šire područje oko Papuka, a 20. prosinca uvedena je u područje Daruvarsko – pakračkog bojišta (šire područje Sirača).
Od 16. do 19. prosinca 136. brigada je oslobodila područje ispod Papuka i preko Ravne Gore napredovala je prema četničkom uporištu Bučje.
Dana 22. prosinca 1991. otpočela je druga etapa operacije Orkan ’91, a završila je 3. siječnja 1992. Operacija je otpočela napadom 1. Gardijske brigade i dijela 100. brigade na srpsko uporište u Donjem Čagliću i Kovačevcu Čaglićkom.
Na Badnjak, 24. prosinca, virovitička 127. brigada je oslobodila Donje, Srednje i Gornje Grahovljane te Dragović, a na Božić, 25. prosinca, 127. brigada je oslobodila Španovicu i Čerik, a 104. varaždinska brigada ulazi u srpsko uporište Kusonje. U sljedeća dva dana 127. i 104. brigada nastavljaju smjerom Brezica – Kraguj – Japaga.
Također na Badnjak, 24. prosinca, 123. brigada i 136. brigada oslobodile su sela Sažije i Vučjak Kamenski, a sutradan, 25. prosinca, i selo Kamenska te jako srpsko uporište Bučje (Pakrac).
Na Štefanje, 26. prosinca, oslobođena su sela Donja Šumetlica, Branešci i Ožegovići. Požeška 123. brigada se u selu Ožegovcima spojila sa snagama slatinske 136. brigade koja je napredovala iz pravca Zvečeva i virovitičke 127. brigade koja je stigla preko Grahovljana, Dragovića i Španovice. Dana 29.prosinca, Protudiverzantska satnija ZNG Bjelovar zaustavlja neprijatelja u Prekopakri – Pakrački vinogradi čime je otklonjena i zadnja mogućnost pada Pakraca. Time je otvorena prometnica Pakrac – Požega. No, zbog izravne blizine prvih srpskih položaja, prometovanje tom cestom od siječnja 1992. do operacije Bljesak bilo je izrazito opasno.Razlog je što se 123.brigada Požega odbila povezati sa 121. brigadom Nova Gradiška u selu Širinci čime bi neprijateljske snage bile presječene, te istočni dio ostao u okruženju, već je povukla svoje snage u požešku vojarnu.
Daljnja napredovanja zaustavljena su 3 siječnja 1992. Naime, dana 2. siječnja 1992. u Sarajevu je zaključen prekid vatre na svim bojišnicama u Hrvatskoj, a sporazum je stupio na snagu 3. siječnja 1992.
U skladu sa Sarajevskim sporazumom hrvatska je obrana u zapadnoj Slavoniji uspostavljena na položajima:
• Trebež – lijeva obala Save – Jasenovac – kanal Strug do tt 91 – nadvožnjak na autocesti – Stari Grabovac – potok Paklenica – Novsko brdo (tt 330) – Slatno brdo (tt 441) – Kričko brdo (tt 467) – Gornje Kričke – D. Subocka – most na Pakri (PG Lipik) – dolina rijeke Pakre – prometnica Pakrac – Kusonje – Dragović – Španovica – Bučje – Jakovci – Cikote (Pakrac) – Debelo brdo (tt 819) – Velika Marinica – Lipova kota(tt 836) – Trešnjevo brdo (k777) – Čardak – Širinci – Mašićka Šagovina – Medari- Dragalić – Donji Bogićevci- Pivare – lijeva obala rijeke Save.

Skip to content