Dugogodišnji predsjednik Uprave virovitičkog Tvina, jednog od vodećih hrvatskih drvoprerađivača, Ivan Slamić, danas je na čelu Nadzornog odbora te tvrtke. Slamić je i dugogodišnji predsjednik Hrvatske gospodarske komore – Županijske komore Virovitica, koja je suorganizator Viroexpa, jednog od najvećih sajmova u Hrvatskoj. Na otvorenju tog sajma razgovarali smo sa Slamićem o receptu za stvaranje uspješnog sajma, hrvatskoj drvnoj industriji, konkurentnosti domaće proizvodnje i Tvinu.
Viroexpo je izrastao u respektabilnu sajamsku manifestaciju. Koji je recept za uspjeh?
– Viroexpo je uspješan zbog toga što su se institucije udružile i na taj način pokazale što se može učiniti zajedničkim radom. Primjer je to i za poduzetnike da vide što donosi partnerstvo na jednom projektu, kako bi se i oni povezivali i gradili proizvode koji će biti konkurentni na hrvatskom i inozemnim tržištima. Obilaskom ovog sajma mnogo ljudi vidi proizvode, usluge, vide ideju, pronađu svoju poslovnu mogućnost. Onaj koji ima inicijative i kreativnosti, želi na ovakav način nastupom na sajmu pridonijeti njegovom razvoju i rastu.
Teško je vratiti izgubljene pozicije
Na sajmu su i brojni drvoprerađivači. U kakvoj je danas situaciji hrvatska drvna industrija?
– Hrvatska drvna industrija, u prvom redu to valja reći, izvozno je orijentirana. No, grubo rečeno, nje danas u Hrvatskoj gotovo i nema. Finalista, odnosno onih koji na tržište izlaze s finalnim proizvodima, ostalo je jako malo. Uglavnom su tu proizvođači koji proizvode i izvoze poluproizvode – piljenice, daske i nešto masivnih ploča. Da bismo se vratili na razinu kada smo imali značajnu proizvodnju finalnih proizvoda i zapošljavali nove ljude, vidimo da država pokušava kroz pomoć poduzetnicima vratiti ono što su poduzetnici izgubili kroz nepovoljan tečaj kune. Očito će trebati mnogo vremena da se vrate izgubljene pozicije, da poduzetnici steknu povjerenje u Vladu i počnu investirati kako bi se vratili na razinu s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina, kada je drvna industrija zapošljavala 30-ak tisuća zaposlenih. Sada, za usporedbu, zapošljava 17 do 18 tisuća osoba.
U kakvoj je situaciji Tvin?
– Tvin danas zapošljava više od 900 ljudi. Naravno da bi mogao zapošljavati i više, međutim, u situaciji nesigurnosti tržišta, cijena energenata, sirovine i ostaloga, ponašamo se racionalno. Izvozimo gotovo 100 posto svoje proizvodnje. Na domaćem tržištu ne možemo nastupati i baviti se pitanjima kada će i hoće li to biti naplaćeno. Na inozemnim tržištima konkurencija je jasna – tko je jeftiniji i kvalitetniji, tko može brže prihvatiti nove programe, taj će i uspjeti. Proizvodne aktivnosti u Tvinu danas su na nižoj razini nego 2008. godine, prije dolaska krize. Međutim, programi su profitabilniji. Ne proizvodimo više za skladište, pronašli smo tržišni prostor, ‘nišu’ za tu tržišnu utakmicu i plasman naših proizvoda. Dakle s jedne strane imamo manju proizvodnju kojom održavamo zaposlenost, pri čemu je sve namijenjeno izvozu. Ako želimo povećati proizvodnju i biti konkurentniji na tržištu moramo smanjiti inpute, sve troškove koji utječu na finalnu proizvodnju.
Moraju sudjelovati i država i javna poduzeća
Je li to i recept za rast konkurentnosti hrvatske proizvodnje?
– Nema tu mnogo filozofije, sve troškove moramo smanjiti za 20 posto: inpute javnih poduzeća treba smanjiti za 20 posto, za 20 posto moramo smanjiti državnu presiju, odnosno državne obveze koje se naplaćuju od poduzeća, za 20 posto moramo oslabjeti kunu i na kraju još za 20 posto mora svaka tvrtka smanjiti svoje troškove. E tada bi bilo dobro vidjeti hoće li se kod nas otvarati robne kuće, ili proizvodne hale. Siguran sam da bi proizvodnja i te kakko rasla, a tek onda paralelno s njom i robne kuće, odnosno trgovina.
Ikea je veliki poslovni partner Tvina. Kako će njezin dolazak u Hrvatsku utjecati na proizvodnju u vašoj tvrtki?
– Većeg utjecaja neće biti na našu proizvodnju. S Ikeom surađujemo i dalje na segmentima na kojima možemo naći zajednički interes. Proizvodimo one artikle koji su za Ikeu konkurentni, a nama donose dobit. Još jednom ponavljam – bitno je shvatiti kako u proizvodnoj kalkulaciji moraju sudjelovati i država i javna poduzeća i Hrvatska narodna banka, a potom i mi – tvrtke. Na taj način treba stvoriti temeljne uvjete za koje će država jamčiti da se neće mijenjati osam do deset godina i tek potom možemo imati konkurentno gospodarstvo (www.glas.slavonije.hr)