AMERIČKA SNAGA, EUROPSKA FINOĆA Virovitičanin Igor Mikac od stare “krame“ i malo lima stvorio moćnog ljepotana koji mami poglede

Fantastična priča iz svijeta zaljubljenika u automobile stiže nam iz Virovitice, a glavni „autor“ je Igor Mikac, 45-godišnji automehaničar koji u svojoj radionici LE-AL u Virovitici radi čuda doslovno ni iz čega. Naravno, riječ je o „nazubljenim“ auto mašinama koje plijene poglede građana gdje god se pojave. Nije ovo samo zanimljiva lokalna priča, već priča koja je započela sada već davne 1993. godine i brzo se proširila u auto-moto krugovima na razini Hrvatske, pa i šire.

Naime, ovaj virovitički automehaničar ljubav prema automobilima gaji od malih nogu, a nakon povratka iz Domovinskog rata, s ocem Zvonimirom započeo je projekt od neprocjenjive vrijednosti i stvorio vlastitu, prelijepu tvorevinu na četiri kotača.

– Godine 1997. u Auto-moto klubu izašla je reportaža o automobilu koji sam napravio zajedno s ocem Zvonimirom. Bio je to Opel Manta Cabrio, prvi od četiri automobila koji su izašli iz moje radione, a tada je bio velika atrakcija na virovitičkim ulicama – prisjetio se Mikac svojih početaka.

S puno ljubavi, želje i “konjskih” živaca otac i sin od pomalo zastarjele Opel Mante stvorili su ljepoticu vrijednu divljenja. Bio je to produkt sedmomjesečnog danonoćnog rada. Ono najbitnije je da se radi o jedinstvenom proizvodu jer nisu nikoga kopirali, već su sve konstruirali sami. Nisu imali nikakav kabriolet koji bi im poslužio kao „zvijezda vodilja“, već su sva tehnička rješenja osmislili sami, pa je njihov automobil bio jedinstven u svakom detalju. Na sajmu rabljenih automobila kupili su Opel Mantu iz 1983. godine i odlučili mu udahnuti novi život, a evo i nekoliko primjera kako su to napravili.

SAVRŠENO IZDRŽLJIVA MANTA

Karoserija je bila napravljena tako da može izdržati sva moguća opterećenja. Uklanjanje krova nije toliko kompliciran posao, ali ga treba obaviti s puno umijeća. Nakon toga slijedi glavni zahvat: pojačati karoseriju da ne izgubi svoje osobine. Glavna ojačanja napravili su na podu, šasiji i pragovima Opel Mante. Specifičan dupli pod napravili su od lima debljine dva milimetra, a između limova stavili su purpen masu koja poboljšava čvrstoću i služi kao izolacija. Ojačanja u pragovima i šasiji, koja se protežu uzduž cijelog automobila, napravili su od čeličnih cijevi. Kao kod svih kabrioleta, posebno mjesto zauzima krov, a da bi automobil bio upotrebljiv i po lošem vremenu, krov mora savršeno „klapati“. U ovom slučaju Zvonimir i Igor pokazali su se kao odlični konstruktori jer je krov funkcionirao besprijekorno.

Nakon uspješno završenog prvog „projekta“, u sljedećih otprilike 12 godina stvorena su još dva. Posljednji, četvrti ljepotan u Mikčevoj kolekciji bio nam je povod da ga ovih dana posjetimo u njegovoj autoradionici i napravimo s njim đir po gradu, kako bi se i sami uvjerili o kakvom je spoju elegancije i snage riječ.

– Ovaj, zasad moj posljednji automobil, stvarao sam uz kraće pauze nepunih šest godina i, vjerujte mi, previše je uloženog truda i detalja o kojima bi se mogla napisati jedna poštena knjiga. Sati i sati provedeni u konstruiranju, dani i noći ‘kemijanja’, rezanja, bušenja, spajanja, isprobavanja. Ali, isplatilo se. Ponosan sam na ovo što sam napravio i zasluženo uživam u svakoj novoj vožnji – govori nam Mikac.

„AMERIČKA SNAGA – EUROPSKA FINOĆA“

Kako i sam kaže, u konstrukciju posljednjeg automobila uložen je ogroman trud jer ovoga puta doslovno je sve napravio sam, od stare „krame“ i malo lima stvorio je moćnog ljepotana s kojim se žele fotografirati mnogi Virovitičani. Automobil, stoga, nema svoje „klasično ime i model“ jer je sve to zapravo ručni rad, a na pozadini automobila velikim slovima stoji otisnuto „MIKAC limited edition“. Kombinacijom dijelova iz drugih automobila te fantastičnim dosjetkama ovaj predivan automobil izgledom podsjeća na kultni američki – originalni Dodge Charger iz 1966. godine. Mikac je svoj projekt simbolično nazvao “američka snaga – europska finoća”, aludirajući prije svega na jačinu Vortecovog V6 motora, inače najizdržljivijeg i najpopularnijeg motora koji se nalazi čak i u gliserima te američkim kamionima.

– Kada bih govorio o svakom detalju koji sam radio na autu, priči ne bi bilo kraja. Zanimljivo je reći da su retrovizori uzeti sa Stojadina, prednji disk i kočnice s Audija A6, zadnji naslon pripada Daewoo Nubiri, zadnja „šajba“ također je od Stojadina, a diferencijal i mjenjač od Camara koji je vozio američke utrke Nascar, jedne od najpopularnijih svjetskih utrka uz Formulu 1, dok je ručica mjenjača napravljena od dijelova slavine – nastavlja sa smješkom na licu naš sugovornik.

ELVIS NA 18 SKRIVENIH ZVUČNIKA

Još je zanimljivije spomenuti preostale dijelove koje je osmislio sam. To je, recimo, brzinomjer koji je sastavljen od sportskog auspuha, pa zatim maglenke za čiju je izradu koristio običnu staklenu čašu, dok su zadnja svjetla katadiopteri skinuti s kamiona. U automobilu se nalazi i 18 skrivenih zvučnika. Inače, s tri hladnjaka ulja i tri hladnjaka vode riješen je američki problem pregrijavanja, a umjesto karburatora ugrađen je Bosch motronic s Omege Lotus. Krov je prilično funkcionalan, brzo se „spušta“, a sastavljen je u tri faze, od kojih svaka daje automobilu potpuno drugačiji izgled. Kao i kod svog prvog automobila, napravio je ojačanja, kako bočna, tako i ojačanja na šasiji, podu i pragovima. S odlično konstruiranim krovom dobio je i dodatan slobodni prostor u „bunkeru“.

– Lijepo je sjesti u takav automobil, koji sam sklepao po svojoj mjeri i ostvario točno ono što sam zacrtao. Nema ljepše od lagane vožnje sa spuštenim krovom, dok ti u pozadini sviraju najveći američki blues hitovi, jednostavno uživancija – kaže Mikac kroz smijeh i dodaje kako se za vrijeme vožnje osjeća poput proslavljenog američkog filmskog glumca Jamesa Deana.

VEĆ JE SPREMAN ZA NOVI IZAZOV – KAMPER

Uz ljubav prema automobilima, dijeli i veliku ljubav prema ronjenju na dah pa često „potegne“ u južne krajeve kako bi ispunio „obvezu“ prema svojem drugom omiljenom hobiju.

– Inače, u glavi polako slažem ideju za svoj posljednji projekt s kojim želim posjetiti nekoliko destinacija, a riječ je o kamperu, koji će mi oduzeti možda i najviše vremena, ali kada bude gotov, bit će to nešto posebno i tad ću konačno moći odahnuti – kaže I. Mikac gledajući fotografije svojeg posljednjeg projekta kronološkim redoslijedom, automobila u koji je uložen nevjerojatan trud, vjerojatno misleći kako ga ponovno čeka težak put, puno teži nego je to bilo dosad.

U svojoj autoradionici osim što „stvara“ lijepe i snažne automobile, između ostalog obavlja i usluge popravka disk kočnica i lamela, auspuh servis te priprema automobile za tehnički pregled.

PONUDE STIŽU, ALI BEZUSPJEŠNO

Na kraju svega, s vjetrom u kosi, iskusili smo ovu mašinu provozavši se virovitičkim ulicama, a da se trud isplatio svjedoče i brojne skupocjene ponude koje vlasnik ovog automobila odbija bez puno razmišljanja.

– Ponude stižu, ali ovaj auto nije na prodaju. To je unikat, zaista je jedinstven i rezultat je mnogih neprospavanih noći – zaključio je naš sugovornik.

U bliskoj budućnosti nadamo se novoj reportaži i još jednom uspješnom projektu iz „laboratorija“ virovitičkog mehaničara Igora Mikca. (www.icv.hr, ts, foto: M. Rođak)

Podijelite sadržaj

Grad Virovitica