Fotogalerija: U Okučanima obilježena 24. obljetnica VRO „Bljesak“

U Okučanima je bogatim vojnim i civilnim programom obilježena dvadeset i četvrta obljetnica VRO „Bljesak“ u kojoj je 1995. godine oslobođen do tada okupirani dio zapadne Slavonije. Na svečanosti, uz predsjednicu RH Kolindu Grabar Kitarović, predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, brojne saborske zastupnice i zastupnike, među kojima i Josipa Đakića predsjednika HVIDR-e Republike Hrvatske, izaslanika premijera i ministra obrane Damira Krstičevića, ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda i druge dužnosnike, predstavnice i predstavnike obitelji poginulih branitelja u Bljesku, brojne sudionike ove vojne operacije, predstavnike vojske i policije i brojne građane, nazočio je i brigadni general Renato Romić, ratni zapovjednik 81. gardijske bojne HV „Kumovi“, postrojbe koja je bila na glavnom smjeru napada hrvatskih snaga u ovoj pobjedonosnoj operaciji.

Središnja svečanost upriličena je kod spomen-obilježja Kristalne kocke vedrine gdje su predsjednica RH i brojna izaslanstva položila vijence i svijeće. U delegaciji zapovjednika najistaknutijih postrojbi HV i specijalne policije MUP-a RH, sudionica ove operacije, bio je i brigadni general Renato Romić, a u delegaciji Hrvatskog sabora bio je i saborski zastupnik Josip Đakić. Počast poginulima odala je i delegacija udruge 81. gardijske bojne HV „Kumovi“ koju su sačinjavali i članovi Hrvatskog časničkog zbora Virovitica kao i delegacija udruge branitelja općine Suhopolje, među kojima brojni bivši pripadnici 81. gb HV. Svečanosti su nazočili i brojni branitelji s područja Virovitičko-podravske županije.

U VRO „Bljesak“ poginulo je pet pripadnika 81. gardijske bojne ili 10 posto od ukupnog broja poginulih i to: Slavko Biondić, Nebojša Buha, Jozo Livaja, Nenad Sočec i Marijan Štukar. Kod spomen obilježja podignutog njima u čast (na izlazu iz Okučana u smjeru Lipika) vijence i svijeće su položili: delegacija udruge 81. gardijske bojne HV „Kumovi“ predvođena predsjednikom udruge i ratnim zapovjednikom brigadnim generalom Romićem i delegacija udruge branitelja općine Suhopolje predvođena predsjednikom pukovnikom Marijanom Brlekom, a prethodno je svijeće položila i delegacija grada Okučani.

Kao što je poznato, ali možda se treba podsjetiti, Bljeskom je oslobođen teritorij Republike Hrvatske koji su četničke paravojne snage nošene idejom velike Srbije, uz svekoliku potporu tzv. JNA, iz vojarni u RH, primjerice vojarni iz Bjelovara i Virovitice, vojarni iz Bosne i Hercegovine i Slovenije te “dobrovoljac” i plaćenika iz Srbije i Bosne i Hercegovine, okupirale 1991.godine. Ujedno su s tog prostora prognale gotovo cjelokupno hrvatsko stanovništvo i potom proglasile paradržavu Srpsku Krajinu sa sjedištem u Kninu i zločincem Milanom Martićem na čelu. Uz navedeno treba reći i da se na tadašnjem Zapadno-slavonskom ratištu nalazi drugi po razrušenosti grad u RH, a to je Pakrac što samo po sebi dovoljno govori o intenzitetu borbi na tom području 1991. godine i važnosti za opstanak RH vojno-redarstvene operacije „Bljesak“ izvedene 1995.godine.

Postrojba 81. gardijska bojna HV formirana je, može se reći pred završnicu Domovinskog rata 15.02.1994. godine, ali u vrijeme kada je 1/3 teritorija RH bilo okupirano i kada je bilo potpuno izvjesno da slijede ratne operacije za konačno oslobođenje RH, jer druga strana nije prihvaćala ni jedan drugi argument osim vojničke sile. Osamdeset prva gardijska bojna sljednica je 127. brigade HV koja je 1991. godine dala važan doprinos u oslobađanju područja od Virovitice do ceste Pakrac-Požega gdje je zaustavljena 03.01.1992. godine uslijed stupanja na snagu tzv. Sarajevskog mirovnog sporazuma. Okosnicu ljudstva 81. gardijske bojne HV činili su pripadnici s virovitičkog područja, ali znatan broj pripadnika bio je s prostora Pitomače, Slatine, Orahovice, Grubišnog Polja, Našica, Daruvara, Pakraca, Bjelovara te drugih krajeva RH. Pripreme 81. gardijske bojne za oslobađanje Zapadne Slavonije počele su već u kasnu jesen 1994. godine izmještanjem dijela snaga na Novogradiško područje i trajale su do početka akcije u jutro 1. svibnja do gotovo 5 sati i 30 sati odnosno kada otpočinje vojno-redarstvena operacija «Bljesak».

Dakle intenzivnim izviđanjima i po 10-ak kilometara u neprijateljsku dubinu, i provedbom svih drugih organizacijskih mjera i postupaka 81. gardijska bojna bila je potpuno spremna izvršiti svaku zadaću koja bi pred nju bila postavljena. Znajući te činjenice nadređeno zapovjedništvo dodijelilo je 81. gardijskoj bojnoj smjer napada koji je zbog konfiguracije terena bio vrlo zahtjevan. To je u ovom slučaju bilo napredovanje šumovitim brdsko-planinskim dijelom s malo i slabo prohodnih komunikacijama, posutim minsko-eksplozivnim zaprekama, iza kojih je čekala dobro utvrđena-ukopana borbena linija.

U takovima, zasigurno vrlo složenim uvjetima s kojima je postrojba bila suočena većina poginulih pripadnika poginulo je od puščane vatre, kao što je i većina ranjenih pripadnika na isti način u borbi u neizbježnom žestokom i neposrednom kontaktu s neprijateljem.

Sve to nije spriječilo pripadnike 81. gardijske bojne da zajedno s pripadnicima 3. gardijske brigade HV koji su im se tog jutra pridružili, već oko podne 2. svibnja 1995. godine, prvi od postrojbi HV uđu u grad Okučane, što je tada zabilježila i HTV. Zanimljivo je također reći da su petnaest minuta poslije pristigli i pripadnici 1. gardijske brigade HV i da njihov zapovjednik nije skrivao nezadovoljstvo što nije prvi ušao u Okučane. Dakle radilo se i o natjecateljskom duhu uz onaj visoki borbeni koji je tada vladao.

No, s probijanjem neprijateljske linije na zadanom smjeru napada i ulaskom u grad Okučane vojno-redarstvena operacija Bljesak za pripadnike 81. gardijske bojne nije završena. Naime, na području Bijele Stijene iznad Pakraca došlo je do koncentracije razbijenih neprijateljskih snaga, sastava oko 1500 pripadnika, koji vjerojatno od straha od zakona RH zbog počinjenih zločina nad civilnim pučanstvom, u kojima su do tada mnogi sudjelovali, odbijaju u pregovorima ponuđene vojničke uvjete predaje i vrše pripreme za proboj prema državnoj granici na rijeci Savi. Dakle poradi tih novonastalih okolnosti, a budući da je bilo za očekivati da proboj krene smjerom: Bijele Stijene-Okučani- Stara Gradiška, pred 81. gardijsku bojnu postavlja se nova zadaća, a to je bilo stvaranje čvrste blokade na tom smjeru i helikopterski desant četvrtine snaga u neprijateljsko zaleđe, gdje su se do tada nalazile relativno slabe pričuvne snage HV-a i MUP-a.

Ovakvim manevrom HV čiju okosnicu je činila 81. gardijska bojna neprijateljske snage su dovedene u taktički potpuno nepovoljnu situaciju te nakon nekoliko sati borbe 4. svibnja prihvaćaju bezuvjetnu predaju i time završava ova briljantna vojno-redarstvena operacija, koja je najavila slom ideje o velikoj Srbiji na teritoriju RH. Nažalost u vojno-redarstvenoj operaciji Bljesak poginula su petorica pripadnika 81. gardijske bojne s područja bivše općine Virovitica i to: Nenad Sočec, Marijan Štukar, Nebojša Buha, Jozo Livaja i Slavko Biondić, dok je 21 pripadnik ranjen, a i znatan je broj povrijeđen. Ukupno je u Bljesku, nažalost poginuo i umro od posljedica ranjavanja 51 pripadnik HV-a i MUP-a, a ranjeno je 162 pripadnika. Tijekom operacije Srbi su srušili i zrakoplov Rudolfa Perešina, pilota koji je u vrijeme najjačih napada na Hrvatsku 1991. zrakoplovom MIG-21 prebjegao u Austriju, ne želeći raketirati hrvatska sela i gradove. U brdskim selima iznad Pakraca uhićen je i jedan od vođa odnosno organizatora srpske pobune, Veljko Džakula.

Nakon četverogodišnjeg djelovanja srbočetničkih snaga objedinjenih u 18. Korpus tzv. vojske krajine iza njih su ostali razrušeni gradovi Lipik i Pakrac, kao i mnoštvo ostalih mjesta dok se na do tada okupiranom dijelu RH moglo gotovo odmah nastaviti normalno živjeti. No, u bijesu zbog poraza, u znak odmazde, Mile Martić je pred televizijskim kamerama zapovjedio napad na sve veće gradove u RH dalekometnim raketnim sustavima te su pobunjenici 2. i 3. svibnja, kazetnim bombama, iz VBR Orkan, napali civilne ciljeve u Zagrebu i Sisku, pri čemu je u Zagrebu 5 civilnih osoba poginulom, a 203 su ranjene. Taj barbarski čin, naravno nije imao negativan utjecaj na human odnos Hrvatske vojske i policije prema srpskim civilima i vojnicima koji su se idućeg 4. svibnja počeli predavati u Pakracu, što je potvrdila i tadašnja promatračka misija UN-a. Uspostava hrvatske vlasti na oslobođenim teritorijima bila je brza i učinkovita i po profesionalnosti se bitno razlikovala od u ovom ratu uobičajenih ulazaka u područja sa “suprotnim” etničkim sastavom odnosno u ovom slučaju područje s kojeg su u četiri godine prognani gotovo svi Hrvati i pripadnici drugih manjinskih naroda koji nisu bili Srbi. Sve to samo je dodatno potvrdilo potrebu daljnjih vojnih djelovanja do konačnog oslobođenja RH i uspostave trajnijeg mira u ovom dijelu Europe. (www.icv.hr, žđl, dš, Foto:dš, gp)

Podijelite sadržaj

Grad Virovitica